Predlog starosne granice Oldtajmerakoje bi država trebala da beneficira Poštovane kolege, Najveći kamen spoticanja naravno predstavlja godina proizvodnje vozila, koja bi trebala da odredi granicu, posle koje vozilo ne može da se registruje uz korišćenje povlastice. U Evropi se ova granica obično poklapa sa definisanjem vozila kao Oldtajmera i iznosi 30 godina. Međutim, granica beneficiranja je i prilično različita, i zavisi u velikoj meri od prilika koje važe u pojedinim državama. Na primer, u Italiji je granica beneficiranja 20 godina, i osim vozila koja su zvanično definisana kao Oldtajmeri, obuhvata i znatno mlađa vozila koja to nisu. Ovo se odnosi na tzv klasu "nostalgija" ili popularnije, na "Jangtajmere". Sa druge strane, u Velikoj Britaniji, gde je broj istorijskih vozila znatno veći granica je fiksna i trenutno je to 37 godina. Kako se prilike u pojedinim zemljama menjaju, tako se i granica starosti pomera, pa ne postoji kao jedini uslov beneficiranja Oldtajmera. U većini država su ti zakoni doneseni 70-ih i 80-ih godina kada je bilo oko 100 miliona registrovanih vozila na prostoru danasnje Evropske Unije, a danas ih ima 255 miliona. Jasno je da se hiperprodukcija iz godine u godinu reflektuje i na broj novoprimljenih u društvo Oldtajmera. Iako su ekonomski snažne, ove države, za razliku od ranijih decenija, preduzimaju mere da bi se ublažio ovaj pritisak i sporije uvećavao projektovani broj Oldtajmera, i zato je česta tena ba raznim forumima i medijima u ovoj branši. Finska je sa 20 godina kao granice beneficiranja, dva puta menjala ovaj propis: prvo na 25 godina, pa od 2008. godine na 30. Francuska se sa 25 godina 1. januara 2008. godine pomerila na 30 godina, u Danskoj je granica pomerena sa 30 na 35 godina i sl. Ali, veći efekat ograničenja od postepenog produženja starosne granice čine druge mere koje smo mi kao predlagači rešenja za naše Oldtajmeriste i za prilike u kojima mi delujemo hteli da izbegnemo. To bi ujedno bio odgovor mnogim našim članovima, koji ne upuštajući se previše u specifičnu situaciju koja predstavlja realnost na ovim našim prostorima, a i ne poznavajući druge mere ograničenja za Oldtajmere koja tamo važe, obično reagovali sa "Ne treba izmišljati toplu vodu, treba samo prepisati propise o Oldtajmerima koji važe u Evropi". Pri tome se misli samo na granicu od 30 godina za očuvana vozila kao i minimalne dažbine od samo nekoliko destina evra. Na žalost, to nije tako, i puko prepisivanje bi nam nanelo više štete nego što imamo sad, registrujući vozila po našim važećim propisima. Ni u Evropi se ne registruju svi Oldtajmeri pod jednakim uslovima, odnosno povlasticama. U Nemačkoj ima proporcionalno najviše Oldtajmera. Sve grupe čine cifru od oko 400.000 vozila sa "H" tablicama. Od toga je 309.000 registrovanih putničkih automobila, a samo 164.000 koriste maksimalne povlastice. Kao jedan od ograničavajućih faktora koje su uvele evropske zemlje je ekološki momenat, pa je i to jedan od razloga ovakvog odnosa. Od iznosa koji je nekada bio niži, a danas je 192 evra za naknade u takse, čak 130 evra manje plaćaju Oldtajmeri koji zadovoljavaju ekološke propise. Vlasnici već pomenutog broja povlašćenih Oldtajmera u Nemačkoj to sebi mogu da dozvole. Osim Nemačke i druge evropske države su već uvele različito beneficiranje Oldtajmera po ovom osnovu kao što su Austrija, Nemačka, Mađarska, italija, Holandija, Velika Britanija itd. Međutim, stvarno ne znamo kako bi naši Oldtajmeristi reagovali na uslov da treba da plate oko 1600 evra za preradu motora na bezolovni benzin, i ugradnju kompletno novog atestiranog izduvnog sistema opremljenog katalizatorom, da bi onda naš zahtev da budemo oslobođeni ekološke takse po evropskim standardima imao smisla. Drugi uslov koji smo mi u predlogu hteli da izbegnemo je broj dana u godini kada je uopšte dozvoljeno da se Oldtajmeri nađu u saobraćaju. Ovim ograničenjem koje primenjuje velika većina evropskih država je ispoštovan drugi deo rečenice koja definiše Oldtajmer a koja glasi: "...očuvano vozilo staro 30 ili više godina, koje se više ne koristi u svakodnevnom saobraćaju". Naime, jasno je da su time ograničili upotrebu po beneficiranim uslovima. Mi smo i ovde to izbegli, ne iz razloga što smatramo da je u redu da Oldtajmeri treba da imaju mogućnost da se koriste i kao svakodnevno upotrebna vozila, nego opet zbog naše specifičnosti da je kod nas od broja registrovanih Oldtajmera još uvek veći broj onih koji se koriste tokom cele godine, odnosno da ne mogu svi ljubitelji ili vlasnici Oldtajmera da priušte sebi mogućnost da imaju još jedan automobil koji bi koristili u svakodnevnoj upotrebi. Ograničenja prema broju dana u godini kad je dozvoljeno koristiti Oldtajmere se bitno razlikuju od države do države. Na primer, u Nemačkoj je to 7 meseci, u Austriji 4 ili 3 meseca u zavisnosti od od kategorije Oldtajmera, u Australiji 52 dana, u Finskoj 30 dana, a u nekim državama i ispod mesec dana u godini. Osim toga, u nekim državama postoji i ograničenje broja pređenih kilometara u toku godine. Nemojte nikad misliti da ljudi koji su zaduženi da daju konačnu reč o našim zahtevima neće koristiti ova ista evropska rešenja, odnosno ograničenja kad budu videli o kojem broju vozila se radi, a koji bi trebali da se registruju uz maksimalne povlastice. Osim već pomenutih razloga za neka ograničenja koja se odnose na Oldtajmere, i koje bi prema našem predlogu zakonodavac mogao da ignoriše (bez obzira što su i oni u funkciji ograničenja broja Oldtajmera), sigurno je da će osnovni parametar kojim će se koristiti biti broj takvih vozila. U svakom slučaju, to je količina sredstava za koju će budžet biti uskraćen beneficiranjem vozila koja se registruju kao Oldtajmeri, i mi pred tom činjenicom ne smemo da se skrivamo, nego da naši zahtevi budu izraženi na bazi koliko-toliko mogućeg. Ne bi bilo dobro da zbog očigledno neumerenih zahteva, bez ikakve šanse da budu usvojeni, propisi na koje smo toliko dugo čekali, samo delimično reše nape probleme, ili ih ne reše nikako, a naše čekanje produže do unedogled. Kao što će zakonodavac sigurno napraviti procenu broja vozila koja se registuju kao Oldtajmeri, to moramo učiniti i mi, imajući u vidu i dinamiku povećanja projektovanog broja bar u nekoliko narednih godina. Kao osnov za izračunavanje ovog podatka uzeli smo sledeće pokazatelje: 1. Broj trenutno registrovanih vozila u Srbiji prema kategorijama, proizvodnje pre 31.12.1970. godine (grupa F): -Motocikli 2.747 -Putnički automobili 6.965 -Teretna vozila 2.527 -Autobusi 25 -Traktori 27.475 2. procenjen broji neregistrovanih vozila u Srbiji prema kategorijama, proizvodnje pre 31.12.1970. godine (grupa F). Ovaj broj čine očuvana vozila koja bi sa relativno malo sredstava mogla da se dovedu u stanje neophodno za registraciju Oldtajmera. Naša procena je da ovih vozila ima za trećinu manje nego registrovanih. Kad se od ovog broja oduzme broj vozila iz kategorija koje su ograničene grupom E (31.12.1960.), kao i kada se odbije oko 50% po našoj proceni ovih vozila koja neće moći da prođu ocenjivanje i dobiju licencu Oldtajmera dolazi se do približno sledećeg projektovanog broja: Motocikli: 1.500 + 1.000 = 2500 Putnički automobili: 3.500 + 2.000 = 5.500 Već naredne godine sve ostale kategorije oko 300 komada. Već naredne godine iz grupe G oko 2.000 komada. Mi smatramo da je ovaj broj od približno 10.000 vozila koji bi se eventualno početkom iduće godine mogli registrovati kao Oldtajmeri, još uvek u granicama zadovoljenja svih činilaca koji učestvuju u kreiranju ove inicijative. Prema našoj proceni i predloženim rešenjima za beneficiranje Oldtajmera, država bi u proseku učestvovala sa približno 100 E na ime povlastica po jednom Oldtajmeru. Prema procenjenom broju Oldtajmera to bi iznosilo oko 1 milion evra na godišnjem nivou, što mislimo da je podnošljiva cifra. Naravno, svi ovde izneseni podaci se odnose samo na ograničenje vremenske distance beneficiranja od 40 godina, tj. zaključno sa grupom F (01.01.1961. - 31.12.1970.). Kako je to kod drugih? Države EU raspolažu sa 1.530.000 Oldtajmera na 499.600.000 stanovnika, tako da na svakih 326 stanovnika EU dolazi po jedan Oldtajmer. Kada bi se ova proporcija prenala kod nas, broj Oldtajmera u državi bi bio oko 22.000. Jedan od nedostataka našeg korigovanog predloga će biti to da će se broj od predviđenih 10.000 Oldtajmera rapidno povećavati u toku narednih godina, pa možda ne bi bilo loše da razmislimo o njegovom usporavanju. To znači da se ne bi granica beneficiranja pomerala kako je predloženo po sistemu "godina za godinu", nego bi bila usporena po sistemu 2 ili 3 kalendarske godine kod pomeranja starosne granice beneficiranja za jednu godinu. Pritisak koji će uslediti tokom narednih godina kad i Oldtajmeri grupe G krenu da se povlašćeno registruju možda najbolje ilustruje zvaničan podatak dobijen od MUP-a Srbije u februaru 2010. godine koji glasi: U Vojvodini ima 181.377 registrovanih putničkih automobila proizvodnje pre 31.12.1980. godine. To znači da je u odnosu na starosnu granicu grupe F (pre 31.12.1970.), broj samo registrovanih putničkih automobila veći za oko 90 puta. Da bi se dobio približan broj registovanih putničkih automobila u Srbiji, ovaj broj treba pomnožiti sa 3,2 (srazmerno broju stanovnika). Nadam se da ste razumeli apsurdnost daljeg insistiranja da se traži beneficiranje u paketu za celokupnu grupu G (pre 31.12.1980.). Osim ovoga, ostali smo pri stavu da čak i kad ne bi bilo ovih ograničenja, masovno pojavljivanje velikoserijskih automobila iz 80-ih, bi umnogome obezvredilo kvalitet i atraktivnost priredbi, na koje se mi tako ponosno pozivamo kada zahtevamo da nam se pomogne u radu. Nema posebne draži za prosečnog posetioca izlžbe Oldtajmera da vidi npr. jedan Porsche 928 iz 1978. godine kad na njega dodje dvadesetak Pezejaca, Peglica, Golfova, Stojadina, Lada... Čak ni Kadet kockica i Mercedes W123 iz 1976. ne predstavljaju poseban kuriozitet. Šta će to interesantno posetioci moći da vide što je retkost, ili čega u našpj džavi nema u znatnom broju i na parkinzima? Zato bi ulazak ovih masovnih vozila iz 80-ih u društvo povlašćenih Oldtajmera trebao da bude postepen kako je i predloženo. U datom slučaju ostaje još nedefinisana brzina "upliva" u ovu kategoriju i o njoj bi trebali da se izjasnimo. BROJ REGISTROVANIH VOZILA PO VRSTI KOJI SU PROIZVEDENI PRE 31.12.1970. / 31.12.1980. GODINE U AP VOJVODINI: MOTOCIKL 785 / 8.804 PUTNIČKI AUTOMOBIL 1.990 / 181.377 TERETNA VOZILA 722 / 24.354 AUTOBUS 7 / 844 TRAKTOR 7.850 / 61.625 Ostali dokumenti: http://oldtajmeri.rs/amkveteran/Predlog%20Propisa.doc http://oldtajmeri.rs/amkveteran/Analiza.doc http://oldtajmeri.rs/amkveteran/Registracija%20Oldtajmera.doc Branko Bogdanović, AMK Veteran Novi Sad |